ŽELJE
“Ako nešto istinski želiš, cijeli Svemir će se urotiti da to i dobiješ”
poznata je Cuelhova izjava, i vjerojatno nema odrasle osobe koja za
nju nije čula, i sigurno mnogi iz nje crpe inspiraciju, pokušavajući je
primijeniti i u vlastitome životu - u ostvarenju onoga što su si
zacrtali.
I doista – nema te sile koja će nas sprijeciti da ostvarimo ono što istinski želimo – ako to poželimo na pravi način, i mi sami dozvolimo da se to dogodi, jer tada ćemo u svoj život privući događaje, ljude, situacije i okolnosti koji su usklađeni s našom namjerom, i koji će nas dovesti do njenog ostvarenja.
Pa iako istinita - ova je moćna izjava istovremeno izvor velikih zabluda, razočaranja i rezignacije. Naime, na nivou uvjetovane realnosti - realnosti u okviru koje “istinu” doživljavamo kroz filtar vlastitih iskustava, te u ovisnosti o njima postavljamo svoje ciljeve - istina ne postoji.
Jedan moj poznanik rodio se u zemlji u kojoj je vladalo veliko siromaštvo. Cijelo njegovo djetinjstvo bilo je prožeto neimanjem - na raznim razinama. Njegov je životni cilj - velika želja koju je “hranio” od malih nogu bio otići u Ameriku, jer - bez obzira što se svijet u zadnjih 50-tak godina bitno promijenio, u njegovoj je zemlji postojalo jako uvjerenje da je Amerika rješenje svih životnih problema. Gledajući iz perspektive nekoga tko nema – to se doista može činiti tako.
Sve što je moj poznanik činio do svoje trideset i neke bilo je usmjereno ostvarenju njegovog cilja, i uz dosta napora taj je cilj u konačnici i ostvario. No iluzija o američkom snu razbila se svega par mjeseci po njegovom dolasku u Ameriku. Iako je materijalni segment donekle riješio, odjednom se suočio s cijelim nizom drugih problema, za koje prije nije ni znao da postoje. Njegov se život pretvorio u strukturiranu formu u kojoj nije bilo mjesta za opuštanje.
Naime, svoje ciljeve i svoje životne težnje on nije postavio u skladu s njegovim izvornim bićem, već prema svojim početnim životnim iskustvima, to jest iz pozicije onoga što mu je kao djetetu nedostajalo. Zbog toga se prema ostvarenju svoga cilja nije kretao lagano, niti bez napora. U tome nije imao podršku Svemira, već se morao dobro namučiti, pa je sve skupa trajalo. No što je najzanimljivije – zadovoljstvo postignutim je izostalo, a pozicija ostvarenog cilja bila je lošija od one s kojom je krenuo - i to se uvijek događa kada svoje želje postavljene na ovaj način u konačnici ostvarimo.
No većina ljudi svoje želje postavljene na ovakav način nikad neće ni ostvariti. Stoga, ako se vaše želje ne ostvaruju, vjerojatno to nisu želje vašeg bića, već su one posljedica određenih životnih okolnosti, utjecaja okruženja ("moraš biti menadžer"), ili nekog drugog načina djelovanja niskovibratornog polja.
Međutim, zbog neostvarenja želja kod većine ljudi javit će se osjećaj frustracije i razočaranja, zaključiti će da je zakon privlačenja manjkav, te će cijeli ovakav koncept rada na sebi odbaciti, ne shvaćajući da u cijeloj priči sami griješe. Naime, kada želja dolazi iz pozicije zamagljene istine (a većina naših želja upravo je takva), ona se javlja kao reakcija na neko naše iskustvo neimanja. Takvo iskustvo u sebi nosi nisku vibraciju, a kada takvu – nisku vibraciju odašiljemo prema van – Svemir će nam to isto i vaćati – privlačiti ćemo ljude, događaje i okolnosti koji će umjesto onoga što želimo, sa sobom donijeti još više neimanja, frustracije i razočaranja. Cuehlova izjava je ispravna, i ako nešto istinski želite doista će se cijeli Svemir okrenuti da to i dobijete. No između istinite želje i žudnje za nečim postoji ogromna razlika. Stoga budite oprezni sa svojim željama, jer ako jako želite pogrešnu stvar na pogrešan način – odašiljanjem niskih vibracija u svemir – privući ćete realnost još nižih vibracija, čak i ako se "želja" koju ste odaslali nikad ne materijalizira.
Kada je Cuelho govorio o istinskoj želji, on je govorio o želji našega bića. No do bića svatko od nas treba doći, da bi znali što istinski želimo i to mogli ostvariti. A kada iz takve pozicije nešto poželimo, i svoju visokovibratornu namjeru pošaljemo u Svemir - nećemo morati činiti puno da bi se ona ostvarila. Upravo suprotno, što ćemo se više truditi – to će se ona teže ostvarivati, i što ćemo više o njoj razmišljati, “nadzirati” njeno ostvarenje, te nastojati usmjeravati i kontrolirati sam proces, sami sebe ćemo sabotirati, jer ćemo se svojim djelovanjem uplitati u posao božanskoga.
Sigurno ste imali iskustvo kada ste nešto željeli (možda doista poželjeli iz prave pozicije), poduzeli ste određene korake da biste to ostvarili, a potom se od toga niste mogli udaljiti jer ste imali stalnu potrebu pratiti što će se iduće dogoditi. Primjerice, upoznali ste osobu koja vam se svidjela. Poslali ste joj poruku, no nakon toga bili ste nemirni i imali ste potrebu svakih par minuta provjeravati je li vam odgovorila. Ako se to nije dogodilo brzo, vaša se napetost pojačala, i odmah vam je raspoloženje splasnulo. Što mislite, kakvu vibraciju takvim ponašanjem unosite u odnos, i kakav ishod time privlačite?! Hoćete li svoju ljutnju zbog nejavljanja pokazati drugoj osobi, ili ćete se pokušati "iskontrolirati", pa ćete svoje nezadovoljstvo potisnuti?! Jednom, dva, ili pet puta, dok u konačnici ne eskalira....Kako god bilo, imajte na umu da kada nešto pokušavate kontrolirati, kada svim silama pokušavae usmjeravati stvari i ne dozvoljavate im da se odvijaju prirodno - uvijek gubite.
Moramo naučiti djelovati usred mira, i biti mirni usred djelovanja.
Indira Gandhi
Poznata taoistička mudrost - WU WEI uči nas da u mnogim životnim situacijama moramo ostati mirni, i usvojiti princip "nedjelovanja". Drugim riječima, učinite što je potrebno. Budite sigurni da je vaša namjera ispravna i da ne dolazi iz pogrešne pozicije, a potom se prijavite na oglas za posao, pošaljite svoju poslovnu ponudu ili učinite nešto treće - štogod je trenutno predmet vaše namjere. Pošaljite svoju namjeru u Svemir, a onda se od svega toga udaljite i pustite da se stvari dogode.
I drveće raste samo od sebe, bez da o tome razmišlja i bez da se oko toga trudi. Jednostavno raste. Sve se u životu treba događati lagano, prirodno i bez napora, inače nema smisla. Tako i vaš posao, vaš emocionalni odnos ili bilo što drugo mora imati svoj prirodni, nenaporni tijek. Razmislite dobro: je li odnos u kojemu se za ljubav, pažnju ili poštovanje druge osobe morate boriti vrijedan ulaganja vaše energije?! Gdjegod ulažemo puno napora da bi nešto ostvarili ili održali – pogrešno smo pozicionirani, i svari će prije ili kasnije početi "pucati" i postati će izvor boli i patnje.
No ako pustite da se vaša konstruktivna namjera (to jest istinska želja) dogodi bez kontroliranja i uplitanja, ne samo da će Svemir na to adekvatno i odgovoriti, već ćete na taj način potaknuti i cijeli niz drugih događanja koja naoko nemaju veze s vašom namjerom. Kao posljedica odaslane namjere, dogodit će se niz sekundarnih manifestacija kojima ćete razriješiti mnoge životne pozicije ili situacije koje nisu bile optimalne, na način o kojemu niste mogli ni sanjati. Tako djeluje božansko - kada pustimo i kada mu se prepustimo.
I doista – nema te sile koja će nas sprijeciti da ostvarimo ono što istinski želimo – ako to poželimo na pravi način, i mi sami dozvolimo da se to dogodi, jer tada ćemo u svoj život privući događaje, ljude, situacije i okolnosti koji su usklađeni s našom namjerom, i koji će nas dovesti do njenog ostvarenja.
Pa iako istinita - ova je moćna izjava istovremeno izvor velikih zabluda, razočaranja i rezignacije. Naime, na nivou uvjetovane realnosti - realnosti u okviru koje “istinu” doživljavamo kroz filtar vlastitih iskustava, te u ovisnosti o njima postavljamo svoje ciljeve - istina ne postoji.
Jedan moj poznanik rodio se u zemlji u kojoj je vladalo veliko siromaštvo. Cijelo njegovo djetinjstvo bilo je prožeto neimanjem - na raznim razinama. Njegov je životni cilj - velika želja koju je “hranio” od malih nogu bio otići u Ameriku, jer - bez obzira što se svijet u zadnjih 50-tak godina bitno promijenio, u njegovoj je zemlji postojalo jako uvjerenje da je Amerika rješenje svih životnih problema. Gledajući iz perspektive nekoga tko nema – to se doista može činiti tako.
Sve što je moj poznanik činio do svoje trideset i neke bilo je usmjereno ostvarenju njegovog cilja, i uz dosta napora taj je cilj u konačnici i ostvario. No iluzija o američkom snu razbila se svega par mjeseci po njegovom dolasku u Ameriku. Iako je materijalni segment donekle riješio, odjednom se suočio s cijelim nizom drugih problema, za koje prije nije ni znao da postoje. Njegov se život pretvorio u strukturiranu formu u kojoj nije bilo mjesta za opuštanje.
Naime, svoje ciljeve i svoje životne težnje on nije postavio u skladu s njegovim izvornim bićem, već prema svojim početnim životnim iskustvima, to jest iz pozicije onoga što mu je kao djetetu nedostajalo. Zbog toga se prema ostvarenju svoga cilja nije kretao lagano, niti bez napora. U tome nije imao podršku Svemira, već se morao dobro namučiti, pa je sve skupa trajalo. No što je najzanimljivije – zadovoljstvo postignutim je izostalo, a pozicija ostvarenog cilja bila je lošija od one s kojom je krenuo - i to se uvijek događa kada svoje želje postavljene na ovaj način u konačnici ostvarimo.
No većina ljudi svoje želje postavljene na ovakav način nikad neće ni ostvariti. Stoga, ako se vaše želje ne ostvaruju, vjerojatno to nisu želje vašeg bića, već su one posljedica određenih životnih okolnosti, utjecaja okruženja ("moraš biti menadžer"), ili nekog drugog načina djelovanja niskovibratornog polja.
Međutim, zbog neostvarenja želja kod većine ljudi javit će se osjećaj frustracije i razočaranja, zaključiti će da je zakon privlačenja manjkav, te će cijeli ovakav koncept rada na sebi odbaciti, ne shvaćajući da u cijeloj priči sami griješe. Naime, kada želja dolazi iz pozicije zamagljene istine (a većina naših želja upravo je takva), ona se javlja kao reakcija na neko naše iskustvo neimanja. Takvo iskustvo u sebi nosi nisku vibraciju, a kada takvu – nisku vibraciju odašiljemo prema van – Svemir će nam to isto i vaćati – privlačiti ćemo ljude, događaje i okolnosti koji će umjesto onoga što želimo, sa sobom donijeti još više neimanja, frustracije i razočaranja. Cuehlova izjava je ispravna, i ako nešto istinski želite doista će se cijeli Svemir okrenuti da to i dobijete. No između istinite želje i žudnje za nečim postoji ogromna razlika. Stoga budite oprezni sa svojim željama, jer ako jako želite pogrešnu stvar na pogrešan način – odašiljanjem niskih vibracija u svemir – privući ćete realnost još nižih vibracija, čak i ako se "želja" koju ste odaslali nikad ne materijalizira.
Kada je Cuelho govorio o istinskoj želji, on je govorio o želji našega bića. No do bića svatko od nas treba doći, da bi znali što istinski želimo i to mogli ostvariti. A kada iz takve pozicije nešto poželimo, i svoju visokovibratornu namjeru pošaljemo u Svemir - nećemo morati činiti puno da bi se ona ostvarila. Upravo suprotno, što ćemo se više truditi – to će se ona teže ostvarivati, i što ćemo više o njoj razmišljati, “nadzirati” njeno ostvarenje, te nastojati usmjeravati i kontrolirati sam proces, sami sebe ćemo sabotirati, jer ćemo se svojim djelovanjem uplitati u posao božanskoga.
Sigurno ste imali iskustvo kada ste nešto željeli (možda doista poželjeli iz prave pozicije), poduzeli ste određene korake da biste to ostvarili, a potom se od toga niste mogli udaljiti jer ste imali stalnu potrebu pratiti što će se iduće dogoditi. Primjerice, upoznali ste osobu koja vam se svidjela. Poslali ste joj poruku, no nakon toga bili ste nemirni i imali ste potrebu svakih par minuta provjeravati je li vam odgovorila. Ako se to nije dogodilo brzo, vaša se napetost pojačala, i odmah vam je raspoloženje splasnulo. Što mislite, kakvu vibraciju takvim ponašanjem unosite u odnos, i kakav ishod time privlačite?! Hoćete li svoju ljutnju zbog nejavljanja pokazati drugoj osobi, ili ćete se pokušati "iskontrolirati", pa ćete svoje nezadovoljstvo potisnuti?! Jednom, dva, ili pet puta, dok u konačnici ne eskalira....Kako god bilo, imajte na umu da kada nešto pokušavate kontrolirati, kada svim silama pokušavae usmjeravati stvari i ne dozvoljavate im da se odvijaju prirodno - uvijek gubite.
Moramo naučiti djelovati usred mira, i biti mirni usred djelovanja.
Indira Gandhi
Poznata taoistička mudrost - WU WEI uči nas da u mnogim životnim situacijama moramo ostati mirni, i usvojiti princip "nedjelovanja". Drugim riječima, učinite što je potrebno. Budite sigurni da je vaša namjera ispravna i da ne dolazi iz pogrešne pozicije, a potom se prijavite na oglas za posao, pošaljite svoju poslovnu ponudu ili učinite nešto treće - štogod je trenutno predmet vaše namjere. Pošaljite svoju namjeru u Svemir, a onda se od svega toga udaljite i pustite da se stvari dogode.
I drveće raste samo od sebe, bez da o tome razmišlja i bez da se oko toga trudi. Jednostavno raste. Sve se u životu treba događati lagano, prirodno i bez napora, inače nema smisla. Tako i vaš posao, vaš emocionalni odnos ili bilo što drugo mora imati svoj prirodni, nenaporni tijek. Razmislite dobro: je li odnos u kojemu se za ljubav, pažnju ili poštovanje druge osobe morate boriti vrijedan ulaganja vaše energije?! Gdjegod ulažemo puno napora da bi nešto ostvarili ili održali – pogrešno smo pozicionirani, i svari će prije ili kasnije početi "pucati" i postati će izvor boli i patnje.
No ako pustite da se vaša konstruktivna namjera (to jest istinska želja) dogodi bez kontroliranja i uplitanja, ne samo da će Svemir na to adekvatno i odgovoriti, već ćete na taj način potaknuti i cijeli niz drugih događanja koja naoko nemaju veze s vašom namjerom. Kao posljedica odaslane namjere, dogodit će se niz sekundarnih manifestacija kojima ćete razriješiti mnoge životne pozicije ili situacije koje nisu bile optimalne, na način o kojemu niste mogli ni sanjati. Tako djeluje božansko - kada pustimo i kada mu se prepustimo.
Нема коментара:
Постави коментар